Fast Blinking Hello Kitty o ženi - Dišem za onog koji ostavlja me bez daha.

Dišem za onog koji ostavlja me bez daha.

Welcome to my fairytale

28.09.2014.

o ženi

''Ko bi znao šta je u mislima žensku stvorenju, to je zatvorena i nepristupna pećina, godinama s njom hljeb i postelju dijeliš pa ne znaš ko je ni kakva je, obilaziš oko njenog tijela, držiš ga u rukama, a u njoj ne znaš šta je, ne vidiš šta misli. Pa čovjeku dođe žao, učini mu se da je sam na svijetu."

Žensko sam i često pomislim da bi mi u životu bilo lakše da sam rođena kao muško, da sam dio jačeg pola, da sam snažna i nepokolebljiva, da imam taj nepresušan izvor snage i garda, da se mogu praviti da me najveći bol na svijetu ne boli. Al sam žensko, nježno stvorenje, nejako toliko da se sama sa sobom ne mogu izboriti. Slomi me sve, plačem i rasipam suze bez i neke velike potrebe, nemam snagu u rukama iako sam prirodom određena da svaki teret izdržim. Gledam to kroz svoju majku, kroz njenu majku, kroz mnogo majki koje srećem. Odkud jednoj ženi snage da se nosi sa svakim teretom koje je kroz život susreće, vječito na tri strane, između porodice,posla i same sebe, pa u svemu tome zaboravi na samu sebe. Moja majka se kroz čitav svoj život žrtvovala za svoju djecu, radila po 12 sati dnevno, pa opet i kod kuće obavljala ulogu majke i supruge. Rijetko je stizala na ovu treću stranu, da se posveti samoj sebi. U tom trčanju od obaveze do obaveze, zaboravila je šta znači mir i odmor. Vjerovatno to čeka i mene, žena sam i od mene se očekuje da radim 100 poslova odjednom ako treba, žena sam i od mene će zavisiti da li su djeca gladna, spremna za školu, čista i uredna, zdrava, sretna i bezbrižna.
Boli me svaka briga moje majke, bole me godine koje je posvetila nama onako nesebično i brižno, kako samo majka zna. Nadam se da ću nekad kad i ja postanem majka biti upola dobra koliko je ona. Izliječila je svaku moju bol, razgovarala sa mnom satima kad god mi je to bilo potrebno, udovoljavala mi uvijek jer joj je primarni cilj bio da budem sretna. Stavljala sebe i svoje potrebe u drugi plan, da bi mene obradovala raznim poklonima, odvajala vrijeme da bi pričala sa mnom o momcima, mojim problemima, brigama. Grlila me kada mi je zagrljaj bio najpotrebniji, bila tu za mene kada niko nije bio. Jedna je majka i ma koliko izgledalo teško biti majka, ipak je to nešto naljepše. Doneseš na ovaj svijet nešto malo, odgajaš ga i gledaš kako raste, progutaš sve riječi koje ti djeca nekad upute, važnija su ti od tvog života...
I teško je biti žensko, krhko i nejako a predodređeno da na svojim leđima nosi sav teret ovog života...

I svog oca volim do neba, pružio mi je sve potrebno i čitav svoj život posvetio tome da mi ništa ne fali. Ipak par stvari je falilo- razmijevanje, osjećajnost, shvatanje i nježnost. Karakteriše ga njegov snažan odnos prema svemu, nametanje svojih viđenja i shvatanja, nemogućnost dogovora jer on zna najbolje, on je muško, glava porodice i biće po njegovom. I sa njim nema dogovora, pregovaranja i nagovaranja, njegova je zadnja nebitno da li će to mene mnogo povrijediti. Tipični muškarac koji gotovo da ne poznaje pojam 'osjećaj'. Daleko od toga da su svi muškarci takvi.

I opet se vraćam na temu ovog posta, majku koja je uvijek i bez obzira na sve na svijetu, bila tu za mene, osjećala svaki moj osjećaj, grlila najljepše i savjetovala najiskrenije. Trpila sva moja raspoloženja i uvijek, bez izuzetka vidjela u meni samo ono najbolje. Nadam se da ću nekad u svom životu naći način da joj zahvalim za sve i da ću nekad u budućnosti kada njoj bude trebao oslonac biti tu za nju...