Fast Blinking Hello Kitty Life is an awful, ugly place to not have a best friend - Dišem za onog koji ostavlja me bez daha.

Dišem za onog koji ostavlja me bez daha.

Welcome to my fairytale

27.09.2014.

Life is an awful, ugly place to not have a best friend

I ne mogu da se više ne zapitam da li je mana ili vrlina to što uvijek i nakon svega što se desi uvijek budem tu za ljude oko sebe. Nebitno šta se desi, koliko me puta i u kojoj mjeri povrijede, koliko me izdaju i koliko me puta napuste. Pređem preko svega, progutam težinu svih tih situacija i ponašam se kao da se ništa nije desilo. A ja budem ona koja je uvijek tu za njih, i nebrojeno puta sam to dokazala.. Ja sam ona koja drugarici na maturu ode i ceka je sat i po da dođe na nju, ispratim je kako bog zapovijeda, udijelim joj mnogo komplimenata i lijepih ohrabrujućih riječi koje su u tom momentu uzbuđenosti potrebne, budem s njom do onog momenta kada uđe u hotel sa ostatkom svoje generacije... A ta ista se na mojoj maturi zadrži par minuta, bez ijedne lijepe riječi za mene, bez komplimenta. Al i to je prošlo, i to sam progutala, i preko toga sam prešla. Sa osmijehom na licu i bez ijednog znaka da me to povrijedilo. Sputava me ljubav prema prijateljstvu da je odbacim ili se ophodim bezveze prema njoj. Ne znam konkretno ni kako se postavit u takvim situacijama. I to je ključni problem. Što ne znam da li me sposobnost žmirenja na svaku povredu čini dobrom osobom ili idiotkinjom koja je dobra sa osobama koje ne razmišljaju šta čine svojim prijateljima... I kako god opet radije biram bit osoba koja je osjećajna i koja prašta, lakše mi se nositi i sa tim nego izazivati konflikte. Ono što mi definitivno treba je osoba koja će mi biti kao sestra, iskreno se radovati mojoj sreći i biti tu za mene kada mi je to potrebno. Koja će mi dati onaj zagrljaj utjehe, i šamar realnosti kada griješim... Neko ko će bez obzira na sve biti tu, biti moj pravi prijatelj. Nekako sam više prestala i vjerovati u prave prijatelje. Slabo se danas ljudi žrtvuju za druge. Ne znam što nisam i sama takva, da manje gledam druge možda bih više sebe usrećila. S druge strane, znam da tamo negdje postoje pravi prijatelji. Da me bar jedan takav u životu (pored mog momka kojeg i ne računam jer je on dio mene pa tako je i opravdano što mi je najbolji istinski prijatelj) zadesi i ostane sa mnom kao dio svih mojih trenutaka u životu.




 “Good friends, good books, and a sleepy conscience: this is the ideal life.” ― Mark Twain