. . .

Bole me neka stara vremena. Zapravo, kad malo bolje razmislim ne bole me vremena, ona su pozitivna. Neko nema vrijeme, nije mu ga Bog dao ili mu ga je prerano uskratio. Ne bole me vremena. Šta me onda boli? Boli me sjećanje na stvari koje nisu za sjećati se. Više su za zaboraviti, potisnuti u zaborav. Boli me sjećanje na prvu ljubav. Što je morala biti tako romantična, nemoguća, što su nas nakon par provedenih dana kilometri razdvojili? Što i dan danas pamtim zelenilo njegovih očiju, ukus njegovih usana i toplinu njegovih ruku? Način na koji me zadnji put zagrlio, pokazujući da me najradije ne bi nikada pustio da odem. Bio je i prošao, izdvojeno je dosta slanih suza i jecaja da bi bio ponovo. Boli me sjećanje i na njega onako ludog i nezaboravnog. Izliječio je rane prve ljubavi, sjećam se i onog ‘neko poput tebe mi je trebao, da me digne i da me spusti’. O Bože, kako sam ga željela. Tu noć nisam mogla zaspati od sreće i osjećaja zaljubljenosti. Tad je prvi i posljednji put, kako kažu, bilo nemoguće zaspati. Napokon je stvarnost bila bolja od snova. Sjećam se i tuge što me više nije htio. Što je postao poput hladnog kamena. Što sam morala provoditi dane pored njega bez mogućnosti da ga dotaknem. Sada pokušavam shvatiti šta je gore. Prva ljubav koja je bila udaljena kilometrima od mene ili druga koja je bila tik uz mene. Činjenica je da su mi obje zapravo bile daleko. Boli me i sjećanje na njega onako starijeg, a opet djetinjastog. Boli me sjećanje na onaj momenat kad me je obuhvatio rukama i prebacio u svoje krilo, kao da sam nekakvo dijete od 20 kila… Šteta što se i dalje sjećam onog straha dok sam bila s njim. Straha od iskustva, od komentara drugih, od osobe u koju sam se pretvarala.

Bole me svakojaka sjećanja. Većinu ih je moja prava ljubav uspjela izbrisati. Učiniti kao da niko prije nije postojao, sklopiti moje rasuto srce u jedan komad i unijeti toplinu u moju dušu. I vječno ću mu biti zahvalna za to. Što me naučio da prava ljubav postoji i da postoji neko ko neće odustati od mene. Neko ko u meni vidi samo najljepše.

Ali i dalje me bole sjećanja. Sjećanja na prošlost. Sjećanja koja su neizbrisiva. Koja su obilježila momente, sjećanja koja ne prolaze. Samo bole.

Komentariši